Može li kampanja bojkota usluga oglašavanja naterati Fejsbuk na pozitivne promene? Hoće li gigant društvenih mreža konačno početi da sluša?

Može li kampanja bojkota usluga oglašavanja naterati Fejsbuk na pozitivne promene? Hoće li gigant društvenih mreža konačno početi da sluša?

27. jula 2020.

„Fejsbuk ne prepoznaje da je učesnik u demokratskom procesu, dopuštajući nesmotreno korišćenje tehnologije koja ugrožava demokratsku građu našeg društva. To mora da se suzbije“.

 

Tokom proteklih nekoliko nedelja, stotine kompanija pridružile su se pozivu da bojkotuju Fejsbukove usluge oglašavanja u julu, nadajući se da će finansijski udar naterati društvenu mrežu, koja vredi 70 milijardi dolara, da se pozabavi širenjem govora mržnje i dezinformacijama za koje mnogi smatraju da nesrazmerno utiču na manjinske zajednice.

„Razočarani smo i zapanjeni Zakerbergovom konstantnom posvešćenošću zaštiti nadmoći belaca, pritisaka na glasače i laganja na Fejsbuku“ , rekao je predsednik nevladine organicazacije „Color of Change“ Rašard Robinson.

Iako su mnoga od ovih pitanja – od pritiska na glasače do rasističkih algoritama – već godinama u svesti javnosti, ubistvo Džordža Flojda i protesti #BlackLivesMatter bacili su novo svetlo na to kako je Fejsbuk dozvolio da prođu otvo,reno rasistički govor mržnje i podstrekivanje na nasilje protiv demonstranata.

„Neuspeh Fejsubuka u liderstvu aktivno je podsticao rasnu mržnju koju vidimo u našoj zemlji (Velikoj Britaniji) i čak je profitirao od njenog širenja“, rekao je Rašard. „Ključni način da velike korporacije zahtevaju rasnu pravdu je da povuku svoj novac sve dok Fejsbuk ne postane odgovorniji prema crnoj zajednici na platformi“.

Između ostalog, kampanja zahteva od Fejsbuka da pronađe i ukloni privatne grupe povezane s nadmoćnošću belaca, kao i da prestane da sponzoriše ili da korisnicima na bilo koji način pojačava vidljivost grupa povezanih sa mržnjom, dezinformacijama ili teorijama zavere. Ova promena politika bila bi pozdravljena od grupa kao što je Evropska unija jevrejskih studenata (EUJS), koji ističu brojne primere štetnog sadržaja koji utiče na jevrejsku zajednicu.

„Veoma je problematično to što Fejsbuk nema globalnu politiku prema govoru mržnje“ , kaže zamenik predsednika EUJS Ruben Gercikov, objašnjavajući da se do sada Fejsbuk fokusirao samo na lokalne zakone kako bi implementirao određene mere, kao što je uklanjanje sadržaja koji negira holokaust.

 „Društvene mreže mogu samostalno da definišu govor mržnje i ako zaista žele, mogu da urade nešto kako bi zaustavile širenje antisemitskih teorija zavere“, objašnjava Gercikov.

Međutim, može li povlačenje novca za reklamiranje primorati tu promenu? Ovo je taktika koja je dala rezultate u prošlosti. Organizacija u Velikoj Britaniji „Stop Funding Hate“ izgradila je strategiju kampanje oko bojkota oglašavanja, ohrabrujući kompanije koje se oglašavaju u desničarskim, a često i antimigrantskim medijima poput „The Daily Mail“ i „The Sun“ da povuku svoje reklame, kako bi pokazale da širenje mržnje ima posledice.

Ipak, mejnstim mediji nisu isto što društvene mreže. Iako mnogi ljudi koriste društvene mreže podjednako, ako ne i više, od tradicionalnih medija, struktura je u osnovi drugačija. Medijski proizvodi su članci, radio i video emisije i selektivno komuniraju sa svojom publikom na društvenim mrežama. Dok Fejsbuk ima fan i privnatne stranice, grupe, događaje i još mnogo toga – često sa vrlo malo moderacije. 

Viši pravni službenik nevladine organizacije „Article19“ Gabrijela Gvilemin upozorava da bi nagle promene ove prakse mogle dovesti do nenameravanih posledica za slobodu izražavanja.

„Mi se slažemo i podržavamo pozive na odgovornost i potrebu za revizijama građanskih prava, ali smo i zabrinuti zbog poziva na promene uslova usluge“ , kaže Gvilemin i ističe da bi takve promene mogle sprečiti političku raspravu u javnom interesu i potencijalno nenamerno ućutkati glasove manjina koje se pokušavaju zaštiti.

„Često se o ovoj politici govori u terminama koji mogu biti prilično nejasni“ , nastavlja Gvilemin i ističe da ovo ostavlja termine poput radikalizacije i terorizma na interpretaciju, što može dovesti do toga da se ponekad guše bezopasne rasprave, a ostavljaju one koje su opasne.

„Fejsbuk mora da radi bolje, ali nije tako jednostavno kao što možda izgleda – ima mnogo sivih zona i to je mesto gde postaje zamršeno“.

To je briga koja dolazi iznova i iznova sa programima Instituta za medije i različitost (Media Diversity Institute, MDI) i drugih organizacija u našoj mreži koje zagovaraju slobodu izražavanja koja podstiče zdravu raspravu, istovremeno uvažavajući ogromnu snagu jezika ali i kako se on lako može koristiti kao sredstvo za diskriminaciju. Zdrava, zanimljiva onlajn debata u kojoj se iskazuje i poštovanje, može se lako „oteti“ i iskoristiti kao prostor za širenje propagande koja može da izazove negativne posledice. Kako da se zaustavi poslednje, a da se ne eliminiše prvo?

Za osnivača Etičke mreže novinarstva (Etical Journalism Network, EJN) Ejdana Vajta, problem je mnogo jasniji.

„Fejsbuk je dozvolio svojoj platformi da ohrabri oportunističke političare poput Dutertea sa Filipina i Bolsonara iz Brazila koji ne poštuju slobodu izražavanja i demokratske vrednosti da potkopaju demokratske principe i stvore mentalitet mase koji ih je i doveo na vlast“ , kaže Vajt i osvrće se na to  kako je nedostatak politike Fejsbuka prema govoru mržnje odigrao ulogu u usponu krajnje desnice širom sveta.

„Fejsbuk ne prepoznaje da je učesnik u demokratskom procesu, dopuštajući nesmotreno korišćenje tehnologije koja ugrožava demokratsku građu našeg društva. To mora da se suzbije“.

Autorke: Anna Lekas Miller i Eline Jeanne

Izvor: Media Diversity Istitute

Fotografije: freepik – www.freepik.com

Sharing is caring!