Ne mrzi, nemaš izgovor

Ne mrzi, nemaš izgovor

6. marta 2020.

Retko ko se nije nekada suočio sa govorom mržnje. Ako niste među njima, drago mi je zbog vas. Ali šta je sa oni ma koji jesu? „Vi cigani ste prljavi i ne želimo da se kupamo u istom bazenu sa vama“, „U kolicima si a želiš da se baviš nekim sportom? Kako te nije blam?“, „Plava si, podrazumeva se onda i da si glupa“. Ovo je mali deo onoga što žrtve govora mržnje svakodnevno slušaju. Sva ko od nas želi da bude prihvaćen i to je sa svim u redu, to je na še pravo. Istovremeno znamo i kako se osećamo kada nas neko uvredi, odbaci ili ponizi. Osećamo se manje vredni i neprihvaćeni.

Naše okruženje, kao i internet preplavljeni su diskriminatornim ponašanjem i govorom mržnje. Ova pojava pogađa mlade koji se s njom susreću svakodnevno. U školi, na ulici, na internetu. Svuda.

Svako od nas želi da bude prihvaćen i to je sasvim u redu, to je naše pravo. Istovremeno znamo i kako se osećamo kada nas neko uvredi, odbaci ili ponizi. Osećamo se manje vredni i neprihvaćeni. Nismo svi isti i ne možemo da budemo. Učimo kako da živimo te različitosti. Da one ne idu na našu štetu, ali ni na štetu drugih.

Zašto baš sada o govoru mržnje?
Nedavno je Institut za medije i različitost– Zapadni Balkan realizovao projekat
„Mladi“. Tema navedenog projekta bila je medijska i digitalna pismenost. Svaki
učesnik je dobio zadatak da u svojoj sredini organizuje konkretnuaktivnost kako bi unapredio znanje u ovoj oblasti. Autorka teksta, Željana Pantelić, izabrala je
da to bude prezentacija na aktuelnu temu diskriminacije i govora mržnje.

Svesni smo toga da postoji tanka linija između slobode govora i govora mržnje. Ali kada se neko poziva na javni linč zbog svog opredeljenja, a dalje ponašanje se usmeri ka tom pravcu, treba li se uopšte pitati da li je to govor mržnje?

Retko ko se nije nekada suočio sa govorom mržnje. Ako niste među njima, drago mi je zbog vas. Ali šta je sa onima koji jesu?

Šta zapravo predstavlja govor mržnje?
Govor mržnje predstavlja svaku komunikaciju koja na neki način omalovažava
neku osobu ili grupu na osnovu nekih karakteristika. To može biti boja kože, pol, rasa, seksualna orjentacija, religija. Niz je dugačak.  

„Vi cigani ste prljavi i ne želimo da se kupamo u istom bazenu sa vama“, „U kolicima si a želiš da se baviš nekim sportom? Kako te nije blam?“, „Plava si, podrazumeva se onda i da si glupa“. Ovo je mali deo onoga što žrtve govora mržnje svakodnevno slušaju.

Više o govoru mržnje rekao nam je Aleksandar Prica, predsednik asocijacije Duga. Na postavljeno pitanje „Zašto su mladi puni mržnje danas“ odgovor je bio vrlo jasan:
Ne bih rekao da su samo danas. Možda je to danas vidljivije, zbog društvenih mreža. Bavim se aktivizmom poslednjih 15 godina, i to je nekako uvek bilo vrlo jasno iskazivanje mržnje mladih prema određenim grupama. Oni koji nisu ispunjeni, koji imaju neke frustracije traže metu za svoju mržnju. Jer ne može neko da mrzi nekog iz čista mira samo zato što je drugačije vere, nacije, seksualne orjentacije.

Veliko pitanje je da li su mladi svesni svojih reči i dela:
Mislim da nisu svesni. Nasilnici, recimo na društvenim mrežama, često nisu svesni onoga što čine drugima. Nisu svesni jer nema povratne reakcije. Ukoliko vi napadnete nekog u stvarnom, ne u virtuelnom svetu, vi ćete na njegovom licu videti bol, videćete da povređujute nekog. Putem društvenih mreža to nije moguće. Vi ne vidite reakciju one druge strane koju povređujete. Kod nas ima jako puno diskriminaci je prema starijim osobama. Na svakom koraku. I ljudi ne shvataju da, ukoliko čekaju u redu u banci recimo, rečenica upućena njima „šta si došao ovde da praviš red, mi imamo posla ti ne radiš ništa“ je takođe govor mržnje. Time govorite ljudima da su oni jednostavno završili svoj život i da nam ne trebaju. Da nam samo smetaju. Što je jako problematično u suštini – podelio je Prica svoje mišljenje sa nama.

Kada su žrtve govora mržnje u pitanju, ono što je jako bitno, pored same prijave, je i podrška. Veoma često, govor mržnje dovodi i do posledica koje možemo imati. Posledice na naš ceo život. Svaki oblik nasilja treba prijaviti. Jer nasilnik neće prestati.

Kako nastaju frustracije među mladima?
S obzirom da je spomenuo frustracije koje mladi imaju pa se opredeljuju za govor mržnje, zamolili smo Aleksandra Prcu da nam kaže zašto nastaju te frustracije.
-Ima više razloga tome. Prvi je da u našem društvu generalno više ne postoji dobra komunikacija. Nenasilna komunikacija. Počev od porodice. Mladi danas ne razgovaraju dovoljno sa svojim roditeljima, bratom, sestrom, i to je sve veliki problem. Sve češće ne razgovaraju ni jedni s drugima. Generalno, mislim da je taj socijalni aspect jako loš trenutno u Srbiji. Da je svako nekako za sebe. S druge strane, mladi žele u svakom slučaju da se uklope u grupu. I ukoliko imamo
nekoliko ekstrema koji su dominantni u toj grupi, naravno da će čitava grupa, povedena sa tih nekoliko ekekstrema, da bi im se pridružila, raditi nešto što možda i nije dobro- objašnjava Prica.

Autorka: Željana Pantelić
Izvor: Glas Podrinja

Sharing is caring!