Niška inicijativa i prikaz Roma u medijima: Gde su granice novinarske odgovornosti?

Niška inicijativa i prikaz Roma u medijima: Gde su granice novinarske odgovornosti?

6. mart 2026.

Sve je, čini se, počelo sa nekoliko plastičnih flaša, deterdžentata i omekšivača razbacanih ispred zgrade PIO fonda u Nišu. Srđan Nonić, glavni i odgovorni urednik registrovanog niškog medija „Niška inciijativa”, objavio je na Fejsbuk stranici svog portala snimak scene u avgustu 2025. godine. Snimak je objavljen uz opis koji sadrži ponižavajuću i diskriminatornu terminologiju prema romskoj zajednici, a kojim je zajednicu doveo u vezu sa prizorom ispred zgrade PIO fonda. Za skoro 21 sat od objavljivanja, snimak je pogledan skoro 60.000 puta, podeljen 30 puta, a komentara je u tom trenutku bilo preko 200, mahom negativno usmerenih prema romskoj zajednici. 

Na sporni sadržaj reagovao je glavni urednik portala Roma World, novinar Turkijan Redžepi. On je snimak prijavio Povereniku za zaštitu ravnopravnosti zbog moguće diskriminacije na osnovu nacionalne pripadnosti. Poverenik je utvrdio da je objavom prekršeno više odredbi Zakona o zabrani diskriminacije, kao i Kodeks novinara i novinarki Srbije, u delu koji se odnosi na poštovanje dostojanstva. 

Iako je Nonić bio u obavezi da ukloni sporni snimak, reakcije koje je on proizveo, kao i diskurs koji je pratio objavu, nastavili su da se šire kroz komentare, ali i nove sadržaje.

U raspravi koja je usledila, Nonić je dodatno zaoštrio ton, optužujući pripadnike romske zajednice da kolektivno reaguju na njegov rad na, kako je naveo, nekulturan i neprimeren način, čime je ponovo generalizovao ponašanje cele zajednice, optužujući celokupnu zajednicu za gordost i nekulturno ponašanje, uz direktne prozivke novinara Turkijana Redžepija. 

Nekoliko dana kasnije, portal Roma World preneo je otvoreno pismo Manjinske inicijative pod nazivom „Javna diskriminacija Roma na društvenim mrežama“, u kom se navodi da Nonić, pored uvredljivog jezika, javno targetira pripadnike romske zajednice, uključujući objavljivanje njihovih fotografija i privatne prepiske. Uz jednu takvu objavu stajao je opis: „Romska kultura nastavlja da me impresionira“. 

Nonić je povodom ovog teksta podneo žalbu Savetu za štampu, koji je krajem septembra 2025. godine utvrdio da u izveštavanju portala Roma World nije bilo povrede Kodeksa.

Sukob se nastavio i u novembru iste godine, kada je Nonić objavio video-snimak na kom ispred Gradske kuće zaustavlja novinara Turkijana Redžepija i ispituje ga o finansijskim sredstvima koje je prethodne godine dobio za rad svog medija. Ubrzo zatim, na sajtu Niške inicijative objavljen je tekst u kom Nonić prenosi privatnu poruku Redžepijevog sina, napisanu uvredljivim tonom. Taj primer iskorišćen je kao osnova za tvrdnju da pripadnici romske zajednice i inače „takvim rečnikom“ reaguju na rad njegovog medija, uz ironičnu opasku da je reč o „jednoj od lepših i kulturnijih kritika“ od strane Roma. Na taj način, pojedinačan incident ponovo je predstavljen kao osobina čitave zajednice.

Romska nacionalna manjina jedna je od najbrojnijih manjina u Srbiji, ali i jedna od najmarginalizovanijih i sa najmanjom količinom društvene moći u odnosu na većinsko stanovništvo u Srbiji. Diskriminacija i nejednak tretman, uglavnom, od strane Srba vidljiva je i prisutna gotovo u svim porama društvenog života, što se ogleda i u obrazovanju, zapošljavanju, kao i samim životnim uslovima. 

Skoro tri meseca Romi su u jednom niškom naselju živeli bez struje, zbog čega su u više navrata protestovali. Srđan Nonić je u januaru ove godine o tome izvestio na način koji je fokus stavio na navodne dugove za struju, blokadu ulice i zahteve za novim priključenjem i stambenim rešenjima, uz naglašavanje da zemljište na kojem žive nije njihovo. Takvo uokviravanje teme ponovo je izazvalo brojne negativne reakcije, podstaklo diskriminatorne i omalovažavajuće komentare na račun Roma, koji pritom nisu bili uklonjeni ispod objave.

Kao lokalni alternativni medij, Niška inicijativa trebalo bi da deluje u skladu sa principima objektivnog i nepristrasnog izveštavanja, međutim, analiza sadržaja koji objavljuje glavni urednik Srđan Nonić pokazuje da se o Romima izveštava isključivo u negativnom svetlu, uz često pristune elemente stereotipnog predstavljanja i generalizacije, pri čemu se pojedinačni događaji ili postupci pripisuju čitavoj romskoj zajednici, koja se time dodatno stigmatizuje i svodi na problematičnu društvenu grupu.

Ovakva reprezentacija Roma u jednom široko praćenom lokalnom mediju može imati ozbiljne štetne posledice po romsku zajednicu, jer pothranjuje već postojeće društvene stereotipe koji Rome prikazuju kao problematične, nekulturne i sklone incidentima. Takvim sadržajima publici se implicitno šalje poruka da je ovakav način razmišljanja društveno prihvatljiv, naročito kada dolazi od novinara koji je u lokalnoj zajednici izgradio imidž pravične i kredibilne osobe, prepoznate po čestoj kritici gradske vlasti i ukazivanju na komunalne i društvene probleme. 

Na taj način, narativ koji kroz svoje sadržaje plasira medij Niška inicijativa, svesno ili nesvesno, doprinosi normalizaciji predrasuda i dodatno produbljuje društvene podele, otvarajući prostor za međuetničke tenzije, govor mržnje u javnom i digitalnom prostoru, kao i dalje isključivanje Roma iz lokalne zajednice.

Kodeks novinara i novinarki Srbije nalaže da novinari_ke ne smeju da diskriminišu na osnovu nacionalnog ili društvenog porekla, rase, ličnih svojstava , te da se pripadnost određenoj, u ovom slučaju etničkoj, grupi ne navodi, ukoliko to nije neophodno za razumevanje konteksta. 

U slučaju tekstova koje je objavio i potpisao Srđan Nonić, više puta se u samom tekstu o novinaru Turkijanu Redžepiju navodi podatak da je u pitanju romski novinar, pa i sam naslov spornog teksta glasi: „Uvrede od strane porodice romskog novinara Turkijana Redžepija zbog snimka”. 

Gordana Novaković iz Saveta za štampu kaže da nije od značaja navoditi da je novinar Rom, u ovom slučaju, i da ne bi trebalo nazivati ga „romskim novinarom”, jer kako kaže Novaković, „kao što verovatno neke druge kolege ne naziva srpskim novinarima”. 

„Problem u ovom prilogu je što se, istina neprimereno i uvredljivo reagovanje sina Turkijana Redžepija, stavlja u kontekst toga da Romi uvek tako reaguju na njegove priloge, iako je reč o reakciji sina, a ne Roma”, ističe za ovu analizu Gordana Novaković.

Niški političar i aktivista Robert Kasumović još ranije je upućivao na antiromske narative koje primećuje u izveštavanju medija, ali posebno ističe i ulogu Niške inicijative u raspirivanju negativnih predstava o Romima. 

„Takvo izveštavanje samo dodatno produbljuje taj procep između romske zajednice i većinske zajednice, odnosno, ostatka društva u ovoj zemlji. Doprinosi dodatno segregaciji romskog stanovništva i tome da se jačaju stereotipi koji nama (Romima) godinama nanose ogromnu štetu i prouzrokuju ozbiljne probleme, kao i tome da se dodatno romska zajednica zatvara u sebe. Ljudi ne žele da se kreću kroz društvo, ako znaju da će biti diskriminisani na svakom koraku, što vodi do daljih problema”, naglašava Kasumović.

Pored javnog obračunavanja sa pojedincima iz romske zajednice, kao i sa kolegom novinarom, do relativizovanja problema koje Romi iz naselja Crvena zvezda u Nišu imaju, glavni i odgovorni urednik Niške inicijative Srđan Nonić je u jednoj Fejsbuk objavi čak uspeo da celu romsku zajednicu svede na “ukras” svakog režimskog skupa, kada je u opisu fotografije na kojoj se vide osobe iz romske zajednice ispred Gradske kuće napisao „Romi kao ukras svakog skupa, za Kosovo i protiv blokade”. Objava je, kao i u prethodnim primerima, otvorila prostor za raspirivanje govora mržnje i omalovažavanje cele romske zajednice. 

Na primeru Niške inicijative i urednika i vlasnika Srđana Nonića, jasno se vidi kako izveštavanje koje odstupa od etičkih i profesionalnih normi stvara negativnu sliku o jednoj marginalizovanoj društvenoj grupi u javnosti. Kada lokalni medij, koji ima značajan uticaj i poverenje dela javnosti, kontinuirano Rome prikazuje kroz prizmu problema, incidenata i stereotipa, i kada takav sadržaj nije predstavljen kao lično mišljenje, već kao informativno izveštavanje, dobija se dodatna težina koja može uticati na oblikovanje stavova javnosti, učvršćujući predrasude i podstičući govor mržnje.

Odgovornost novinara/ki i urednika/ca ne može biti relativizovana ličnim uverenjima ili ironijom, već mora počivati na profesionalnim standardima, etičkim načelima i svesti o realnim posledicama izgovorene i napisane reči. Mediji ne bi smeli da budu prostor za normalizaciju diskriminacije i pothranjivanje postojećih društvenih stereotipa, već jedan od ključnih mehanizama njenog prepoznavanja i suzbijanja.

Autorka: Ana Adamović

Rad Instituta za medije i različitosti – Zapadni Balkan podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije EU – Europe ASAP“. 

Sharing is caring!