Pojam „ilegalnog čoveka“ u medijima: Otkrivanje spomenika migrantima u Loznici
18. april 2026.
Naizgled jednostavno pitanje o slobodi čoveka i pojmu „ilegalnog čoveka“, koji se često provlači u domaćim medijima, otvara ozbiljne probleme u javnom diskursu o migrantima i migrantkinjama. Složena tema migracija često se u medijima svodi na pojednostavljene i redukovane pojmove, koji ne uspevaju da obuhvate njenu stvarnu kompleksnost i prikažu pravu prirodu događaja. U takvim narativima migranti i migrantkinje su često svedeni na generalizacije, pogrešno predstavljeni i lišeni svake humanosti i lične priče.
Ipak, događaj koji je privukao posebnu pažnju i izdvojio se u odnosu na uobičajeno medijsko izveštavanje o migrantima i migrantkinjama dogodio se krajem januara ove godine u Loznici. Na gradskom groblju otkriveno je 28 nadgrobnih spomenika migrantima i izbeglicama stradalim u reci Drini, koje su podigli udruženje Djeluj.ba, organizacije SOS Balkanroute i Leave No One Behind.
Razgovor sa Nihadom Suljićem iz Udruženje za podsticaj humanitarnog rada Djeluj.ba pomogao nam je da shvatimo kontekst ovog događaja i njihov pogled na narativ koji se o ovoj temi provlači već godinama.
„Ideja o podizanju spomenika nastala je iz potrebe da se oda priznanje ljudima u pokretu, ali i da se podsjeti lokalna zajednica na univerzalne vrijednosti solidarnosti, dostojanstva i humanosti. Migracije nisu nova pojava na ovim prostorima – mijenjaju se rute i generacije, ali sudbine ostaju iste“, objasnio je Suljić.
Ova inicijativa je nastavak aktivnosti koje su već realizovane sa druge strane reke Drine, u bosanskohercegovačkim gradovima Bratuncu, Zvorniku i Bijeljini.
Isakao je i da im je glavni cilj očuvanje dostojanstva ljudi koji su izgubili život na tom putu, ali i osigurati da se zna gde su sahranjeni, kako bi njihove porodice jednog dana imale priliku za identifikaciju i makar neki mir.
„Ovi spomenici simbolizuju put, neizvjesnost i nadu – ali prije svega dostojanstvo, solidarnost i poštovanje. Oni su podsjetnik da su migranti ljudi, a ne brojke ili naslovi“, poručuje Suljić.
Tvrdi da je naša obaveza i moralna odgovornost da ne okrećemo glavu još veća jer i mi na prostoru bivše Jugoslavije „znamo šta znači bježati, izgubiti dom, tražiti sigurnost i novu šansu“.
,,Posebno sam ponosan što su ovakvi spomenici postavljeni u Bosni i Hercegovini i Srbiji dok ih u mnogim bogatijim i uređenijim zemljama nema. To govori da bogatstvo nije samo u novcu, nego u vrijednostima“.
Činjenica je da mediji imaju značajan uticaj na to kako društvo percipira različite društvene pojave, uključujući i migracije. Iako postoje i pozitivni primeri izveštavanja i pristupa ovakvim pričama, poput ovog događaja, u javnom prostoru je često prisutan negativan narativ u kojem dominiraju generalizacije i površno pristupanje temi. Na taj način, složene i stvarne ljudske sudbine svode se na pojednostavljene prikaze, lišene konteksta i empatije.
Iako je činjenica da mediji imaju mogućnost izbora i mogu doprineti dubljem razumevanju pojedinačnih priča i problema sa kojima se migranti i migrantkinje suočavaju, u praksi se izveštavanje često svodi na obrasce koji podstiču strah i održavaju stereotipe.
,,Migranti se prečesto svode na brojke, incidente i strah. Još opasnije je što sam svjedočio i sadržajima koji otvoreno podstiču mržnju i nasilje. To nije novinarstvo, to je propaganda i nešto što s pravom možemo nazvati savremenim oblikom fašizma“, kaže Suljić.
On ističe i kako je pojam „ilegalni migrant“ sam po sebi klasična dehumanizacija. Objašnjava kako se tako ne govori o čoveku, nego odmah tog čoveka svodimo na problem i predstavljamo kao nešto loše.
„Istina je jednostavna, čovjek ne može biti ilegalan. Ilegalno može biti djelo ili postupak, ali ne i ljudsko biće. Takav jezik stvara strah, podjele i opravdava nepravdu. A društvo koje prihvati takav narativ, vrlo brzo izgubi vlastitu humanost“.
On smatra da je najbitnije i ključno da se ovakve priče pričaju i pišu kao lične i da bez takvog pristupa ne možemo ni očekivati razumevanje od strane ljudi koji slušaju i čitaju na ovu temu.
„Svaki čovjek nosi svoju priču, svoj razlog i svoju borbu. Kada to čujemo, više ne govorimo o “migrantima”, govorimo o ljudima. Ljudima moramo davati šanse i prilike. Jer svako od nas je mogao biti na tom putu“.
U moru priča o migrantima i migrantkinjama koje se mogu pročitati u tabloidima, a koje često sadrže negativne, netačne ili pogrešno interpretirane narative, osvežavajuće je naići na iskrenu i verodostojnu priču, ispričanu iz prve ruke. Istovremeno, ohrabrujuće je znati da postoje pojedinci i organizacije koji nastoje da te priče učine vidljivim i da doprinesu tome da životi ovih ljudi ne budu zaboravljeni.
„Vlasti i zakoni se mijenjaju, granice se pomjeraju, ali ljudskost ostaje. I upravo po tome će se pamtiti ko smo bili“, zaključuje Suljić.
Autorka: Marija Tošić
Rad Instituta za medije i različitosti – Zapadni Balkan podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije EU – Europe ASAP“.