Pravosudni paket aranžman a la Mrdić
13. februar 2026.
Krajem decembra 2025. godine, godine kada su građani i građanke gotovo svakodnevno bili na ulicama tražeći odgovornost za infrastrukturne propuste sa fatalnim posledicama, veću transparentnost pravosuđa, godine u kojoj su advokati štrajkovali, sudske zgrade bile blokirane, ministri hapšeni, poslanici štrajkovali glađu, a i birani novi članovi pravosudnih saveta, najavljeni paket od čak pet pravosudnih zakona ulazi u skupštinsku proceduru. Paket zakona ubrzo postaje poznat pod kolokvijalnim imenom Mrdićevi zakoni, prema poslaniku koji je „vredno radio“ i pripremio iste.
Društvena atmosfera i dalje je na vrhuncu kada se već u januaru, na dnevni red vanredne sednice, stavljaju:
- Predlog zakona o izmenama Zakona o Visokom savetu tužilaštva,
- Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava,
- Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala,
- Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu,
- Predlog zakona o izmeni Zakona o sudijama.
Podsetimo se da je Ministarstvo pravde u septembru 2025. pokrenulo javnu raspravu o izmenama ključnih krivičnih zakona, takođe u minimalnom roku i bez stvarne javne debate, zbog čega su organizacije civilnog društva odbile da učestvuju u javnoj raspravi. Sada se, međutim, kao predlagač ne pojavljuje Vlada niti nadležno ministarstvo, već narodni poslanik i to uz predlog da se zakoni usvoje po hitnom postupku. Time je praktično izbegnuta faza javne rasprave koja bi – da je predlagač bila Vlada Republike Srbije, imajući u vidu da je reč o sistemskim zakonima iz oblasti pravosuđa i zakonima za koje je stručna javnost posebno zainteresovana – predstavljala obavezan i podrazumevan korak pre ulaska zakona u skupštinsku proceduru.
Za razliku od vladinih predloga, koji prolaze kroz fazu konsultacija sa stručnom i opštom javnošću pre nego što uđu u Narodnu skupštinu, predlog narodnog poslanika se već nalazi u skupštinskoj proceduri, čime se prostor za javnu diskusiju suštinski sužava i svodi na minimum.
Hitna procedura bi trebalo da se koristi izuzetno retko, pogotovo za sistemske pravosudne zakone. Ovakvo postupanje predstavlja ozbiljan korak unazad u pogledu demokratskih procedura i protivno je osnovnim standardima transparentnog donošenja zakona.
Takođe, u redovnom toku stvari, Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu Narodne skupštine RS, čiji je predsednik, slučajno, Uglješa Mrdić, može organizovati javno slušanje za stručnu i opštu javnost, međutim naš predlagač iz nekog razloga nije razmišljao u tom pravcu. Izmena zakona ovako hitro i netransparentno i ranije je bila glavna kritika Evropske unije (EU), drugih međunarodnih organizacija, stručne javnosti i civilnog društva, dok smo u medijskim istupanjima Uglješe Mrdića, ali i ministra pravde (Nenada Vujića) mogli da čujemo da za ove promene mišljenje EU i Venencijanske komisije (telo Saveta Evrope) nije ni potrebno, te im nije ni preterano relevantno.
Procedura izmena nije jedini trn u oku stručnoj javnosti. Sadržaj ovih zakona, ali i obrazloženja pojedinih izmena dalje urušavaju nezavisnost tužilaštva, usporavaju rad sudova i tužilašatva, dok se neka faktički i gase.
Sada kada je i Predsednik Republike zvanično potpisao Mrdićev paket aranžman, hajde da vidimo šta se to promenilo i kako utiče na nas.
Izmenama i dopunama Zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštavauvodi se novo četvrto osnovno javno tužilaštvo i četvrti osnovni sud. Pored opterećenosti trećeg osnovnog tužilaštva i suda, kao još jedan razlog za osnivanje novih organa navodi se, prema obrazloženju, projekat EXPO 2027, koji će prouzrokovati veliki broj novih postupaka na teritoriji Surčina. Iako za većinu ovih postupaka verovatno neće ni biti nadležan osnovni sud, već upravni, privredni i slični sudovi, za ovakve izmene potrebna su velika sredstva, kako finansijska, tako i kadrovska, dok se prvobitno nisu rešila sredstva za, na primer, sadašnji Treći osnovni sud, koji se fizički nalazi u više zgrada, na različitim delovima grada, i već (ne) radi smanjenim kapacitetom.
Reorganizacija sudija i samih predmeta dodatno će usporiti rad ovog suda i relevantnog tužilaštva. Zanimljivo je što sudije i tužioce novih tela biraju Visoki savet sudstva i Visoki savet tužilaštva, te nije slučajno što se trenutak „hitnih“ izmena poklapa sa izborima za ove savete, pa je borba za prevlast nad ovim telima itekako jasna.
Borba se nastavlja i unutar tužilaštva, jer izmenama Zakona o javnom tužilaštvu i Zakona o organizaciji i nadležnosti organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala glavni javni tužilac Višeg javnog Tužilaštva u Beogradu dobija nove nadležnosti. Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal više neće biti tužilaštvo posebne nadležnosti, kome je neposredno nadređen jedino Vrhovni javni tužilac, već će postati posebno odeljenje Višeg javnog tužilaštva. Dakle, javno tužilaštvo posebne nadležnosti, koje je ranije bilo nadležno za celu teritoriju Republike Srbije, sada će biti samo jedno odeljenje Višeg javnog tužilaštva, inače mesno nadležno samo za Beograd. Rukovodioca ovog odeljenja postavlja glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva na mandat od šest godina, kome i odgovara. To znači da će sada kontrolu nad postupcima kao što su „Zvučni top“, Telegram grupe koje šire osvetničku pornografiju ili hakerski napadi na društvene mreže organizacija civilnog društva vršiti neposredno glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva.
Kada smo kod poznatog slučaja ’’Zvučni top’’, podsetiću vas da je glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva Nenad Stefanović, izdao obavezno uputstvo baš Tužilaštvu za visokotehnološki kriminal kako bi se procesuirala sva lica koja su navodno širila paniku da je navodni zvučni top navodno upotrebljen. Predmet je došao u ruke tužioca koji je uložio prigovor komisiji Visokog saveta tužilaštva, koja je prihvatila prigovor i stavila obavezno uputstvo van snage. Kada nove izmene stupe na snagu, ovako nešto više neće biti moguće, već će o ovim prigovorima odlučivati neposredno viši javni tužilac.
Komisija Visokog saveta tužilaštva (VST) je kolegijalni organ, koji je odluke donosio većinom, što znači da su odluke nastajale na osnovu rasprave i obrazloženih argumenata suprotstavljenih strana. Ovim izmenama odluka prelazi na jedno lice, čime se gubi mehanizam kolektivne kontrole i jača hijerarhijska kontrola neposredno višeg glavnog javnog tužioca, što urušava samostalnost tužilaštava kao celine.
Takva odredba ostavlja prostor za različita tumačenja, te jedna škola mišljenja smatra da bi mogla nastati situacija da o prigovoru odlučuje isto lice koje je donelo sporno rešenje. To je u suprotnosti sa načelom dvostepenosti i pravom na delotvorno pravno sredstvo, ali i osnovnim principima logike. Samim tim što je odredba podložna različitim tumačenjima, narušava se pravna sigurnost i dovodi u pitanje kvalitet samog zakona.
Ako se vratimo u novembar prošle godine (2025), i najavu ukidanja, na primer, Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK), reklo bi se da se ove izmene i ne odnose na TOK što na prvi pogled i deluje tako. Međutim, ovo ne znači da su toliki napadi na Tužilaštvo za organizovani kriminal u poslednje vreme bili uzaludni, da su se tabloidi i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti samo šalili da će ga ukinuti, već na protiv, izmenama i dopunama zakona o javnom tužilaštvu, dodatno je oskrnavljena nezavisnost i samostalnog ovog tužilaštva, ali i tužilaštva kao celine, što je učinjeno diranjem u institut privremenog upućivanja tužilaca.
Podsetimo se da je po Zakonu o javnom tužilaštvu koji je još par dana na snazi, privremeno upućivanje tužilaca u drugo tužilaštvo istog ili nižeg stepena, vršila Vrhovna javna tužiteljka i to na tri godine. Dakle, mandat je ograničen, a mogućnost da se isti tužilac dva puta uputi u isto tužilaštvo nije moguće. Ovim izmenama, predviđena je mogućnost da se isti tužilac uputi u isto tužilaštvo i više puta, a sada obrazloženo rešenje o privremenom upućivanju donosi Visoki savet tužilaštva (VST) uz, ne brinite, saglasnost glavnog javnog tužioca tužilaštva u koje je tužilac upućen. Dakle mandat više nije ograničen, a VST se nedvosmisleno stavlja pod kontrolu jednog lica – jednog tužioca.
Ukoliko vas nisam ubedila, da je ovaj paket izmena u najmanju ruku problematičan koliko i atmosfera u kojoj se donosi, sigurno će vas ubediti javna istupanja predstavnika vlasti, pa i samog predlagača ovih izmena (koji ne krije da su povod ovih izmena upravo nalozi za hapšenje ministara u pojedinim predmetima), ali i stavova Evropske komisije i pojedinih evropskih zvaničnika o neprihvatljivosti ovih izmena.
Iako su promene formalno predstavljene kao tehničke ili organizacione, njihov efekat može biti dugoročan: slabija institucionalna nezavisnost, veća centralizacija odlučivanja i manje prostora za unutrašnju kontrolu. Za građane i građanke ovo ne zvuči kao apstraktno pravno pitanje, već kao vrlo konkretno: ko odlučuje, kako odlučuje i da li iko tog odlučioca kontroliše, pogotovo kada su u pitanju postupci od javnog interesa, u kojima se javljaju pojedina imena sa vrha.
Imajući u vidu da govorimo o Srbiji, u kojoj nije samo pravna kultura na izrazito niskom nivou, već su i podela vlasti i nezavisnost pravosuđa od nedozvoljenih uticaja čista imaginacija, bojim se da svi treba da brinemo o posledicama ovakvog paketa izmena, koji predstavlja signal daljeg zarobljavanja, ili, bolje reći, kroćenja pravosuđa.
Autorka teksta: Una Danilović