Rodna očekivanja od dece: i devojčice su snažne i glasne, a dečaci nežni i brižni

Rodna očekivanja od dece: i devojčice su snažne i glasne, a dečaci nežni i brižni

11. oktobra 2022.

U Srbiji se nedavno desio 25. femicid ove godine kada je dvogodišnju devojčicu iz Vršca ubio njen otac i nakon toga počinio samoubistvo. Izveštavanje medija o ovom zločinu bilo je uglavnom senzacionalističko. Portali tabloida delili su desetine tekstova na ovu temu, a gotovo svaki je sadržao brutalne opise mesta zločina, lične podatke maloletne žrtve i zadirao u privatnost njene porodice nepoštujući etičke standarde i kršeći Kodeks novinara Srbije.

Ono što je izostalo u medijima bilo je pozivanje na odgovornost institucija koje su u ovom slučaju nasilja u porodici očigledno zakazale, jer se majka devojčice prema navodima medija više puta obraćala nadležnim institucijama u prošlosti i prijavila nasilje policiji i Centru za socijalni rad. Nakon izveštavanja medija o zločinu, usledila je samoinicijativna reakcija Zaštitnika građana, koji trenutno proverava rad MUP-a i Centra za socijalni rad u Vršcu. Iako je ova reakcija pohvalna, institucije nadležne za slučajeve nasilja u porodici i nasilja prema ženama dužne su da reaguju pravovremeno i snose odgovornost u situacijama kao što je ova.

Žrtve diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja nisu samo žene, već i devojčice, koje zapravo trpe dvostruku diskriminaciju, na osnovu godina i roda. Prema podacima UNICEF-a, u ranom detinjstvu devojčice i dečaci su manje-više rodno ravnopravni, međutim rodnim ulogama uče se od rođenja, pa tako u pubertetu rodne razlike postaju primetne. Od devojčica se u mnogim delovima sveta u adolescenciji očekuje da obavljaju kućne poslove, da se udaju, izložene su riziku rane trudnoće, kao i seksualnom i rodno zasnovanom nasilju. Na globalnom nivou, devojčice od 10 do 14 godina imaju dvostruko veće šanse da provedu prekomerne sate na kućne poslove nego dečaci istog uzrasta. Ovo je slučaj i u Srbiji, gde je dečiji rad prisutan uglavnom u siromašnim porodicama i ruralnim oblastima gde su deca uglavnom angažovana u poljoprivrednim poslovima, dečaci češće u ekonomskim aktivnostima, a devojčice u kućnom radu. Takođe, skoro duplo više devojčica uzrasta 15-19 godina na globalnom nivou nema pristup obrazovanju, zaposlenju ili obuci u poređenju sa dečacima.

Međutim, patrijarhat i rodna socijalizacija negativno utiču i na dečake. Tako se dečaci vaspitavaju da budu jaki, da ne pokazuju emocije i da su dužni da finansijski izdržavaju svoju porodicu. Ovakav društveni konstrukt “muškosti” kod dečaka podstiče fizičku agresiju i zatvaranje u sebe što dovodi do čak 4 puta više samoubistava kod dečaka od 10 do 19 godina nego kod devojčica istog uzrasta.

Rodno zasnovano nasilje veoma je rasprostranjeno u školama u Srbiji, gde je oko 70% učenica osnovnih i srednjih škola izloženo bar jednom obliku rodno zasnovanog nasilja, prema istraživanju Unicefa u Srbiji. Nasilje prema ženama na decu utiče i u porodicama, gde su primorani da svedoče nasilju nad svojim majkama, a nekada i sami postaju žrtve. Istraživanje sprovedeno među ženama koje su doživele nasilje u porodici je pokazalo da su deca svedoci nasilja u tri četvrtine slučajeva, a u gotovo polovini slučajeva je očeva agresija bila neposredno usmerena i na njih tokom tog incidenta.

Devojčice koje su siromašne, imaju invaliditet ili su pripadnice manjinskih grupa pogotovo su ugrožene. Dečiji brakovi u Srbiji su jedan od najrazornijih oblika kršenja prava devojčica i kao posledicu često imaju isključivanje iz obrazovanja i održavanje siromaštva u kom su ove devojčice odrasle. Iako su dečiji brakovi retka pojava u opštoj populaciji, oni su veoma česti u romskim naseljima, gde više od polovine devojčica (57%) stupa u brak pre navršenih 18 godina, a skoro jedna petina njih (18%) i pre navršenih 15 godina. Ipak, dečiji brak nije prisutan samo kod Romkinja već su njemu izložene i druge devojčice iz siromašnih porodica (19%) i ruralnih područja (10%). Posledice ove prakse, čvrstih rodnih uloga i očekivanja od romskih devojčica su to da su još više izložene fizičkom i seksualnom nasilju u braku, kao i maloletničkoj trudnoći. Istraživanja pokazuju da više od četvrtine Romkinja smatra da je opravdano da muž tuče svoju ženu dovodi do toga da je Romkinjama još teže da izađu iz ovakvih situacija, jer često ostaju bez podrške porodice i institucija.

Ogromnu ulogu u održavanju i promovisanju rodnih uloga i stereotipa imaju mediji. Popularna kultura definiše očekivanja kako žena treba da izgleda, što veoma negativno utiče na mentalno zdravlje devojčica, njihovu sliku o sebi i svom telu. Vrlo prisutna seksualizacija žena u medijima šalje poruku devojčicama da je njihov izgled ono na osnovu čega ih društvo vrednuje i pred njih stavlja nerealne standarde lepote. Kako tokom odrastanja deca konzumiraju medijske sadržaje, devojčice često čim uđu u pubertet imaju iskrivljenu, uglavnom lošu sliku o svom telu i imaju problema sa samopouzdanjem. Medijski sadržaji namenjeni deci, uključujući i animirane filmove, ne razlikuju se mnogo od ostalih sadržaja po rodnoj (ne)ravnopravnosti. Čak i u animiranim filmovima ženski likovi su manje zastupljeni od muških. Ipak, u poslednjih nekoliko godina vidljiva je promena u sadržajima za decu, pa sve češće imamo pozitivne primere žena i devojčica u popularnim filmovima kao što su Moana, Enkanto, Hrabra Merida i Zootopia gde su prikazane kao hrabre, pametne i samostalne junakinje koje se suočavaju sa nepravdom i prevazilaze je. Ovakvi sadržaji su važni ne samo za devojčice, već i za dečake jer se protive rodnim stereotipima i šalju poruku da je važno biti autentičan, usprotiviti se nepravdi i da kada porastu mogu da budu šta god požele.

Autorka: Anja Anđušić

Fotografija: Studio Romantic / Shutterstock

Sharing is caring!