Šta je rejdž bejt (rage bait): izazivanjem besa do više pregleda?
19. juna 2024.
Rejdž bejt (rage bait) ili u prevodu „mamac na bes” medijski je sadržaj kreiran sa namerom da izazove jaku negativnu reakciju kod publike, obično bes i/ili frustraciju, kako bi privukao pažnju i izazvao angažovanje.
Bes u ovom slučaju istovremeno je i sredstvo i cilj, tvrdi ekspertkinja za digitalne komunikacije Marija Jovanović.
„Kada gledamo slatke video snimke mačića, razumemo zašto osećamo leptiriće u stomaku, ili ako gledamo potresne snimke iz zaraćenih zona, nema dileme zbog čega smo uznemireni. Problem sa rejdž bejtom je da on uglavnom prođe neprimećen, desi se u prvih nekoliko sekundi i nakon toga nailazi potpuno drugačiji sadržaj koji nije nužno uznemiravajući, ali osećaj teskobe, nemira, gnušanja – ostaje.”
Ovaj trik često koriste mediji, influenseri/ke i stvaraoci/teljke sadržaja kako bi postigli/e veće angažovanje publike – više sviđanja, komentara, deljenja i pregleda.
Crnogorski jutjuber Filip Ćuković smatra da rejdž bejt koristi nezadovoljstvo publike i to na jako manipulativan način.
„Živimo u vremenu gdje se online content prodaje samo zarad šok faktora; drugim riječima da iznenadi ili iznervira publiku jer kreatori znaju da će tako imati najviše pregleda.”
Dalji rođak klik bejta
I klik bejt (click bait) i rejdž bejt zaogrnuti su senzacionalističkim, preteranim i obmanjujućim naslovima i elementima koji su napravljeni kako bi nam privukli pažnju i izazvali reakciju, najčešće negativnu.
Prema rečima Jovanović, iako je cilj društvenih mreža interakcija sa publikom, to ne sme da bude opravdanje da se nečijom pažnjom i emocijama manipuliše.
„Kada osvestimo da neko koristi tehniku rejdž bejta, onda možemo i da odaberemo šta da radimo sa tim besom, tj. da to lakše procesuiramo i našu pažnju usmerimo na suštinu sadržaja, kao i da jasno vidimo koje (skrivene) namere on ima”, dodaje Jovanović.
U službi politike krajnje desnice
Istraživanje “What Makes Us Click? Demonstrating Incentives for Angry Discourse with Digital-Age Field Experiments” Timotija Rajana pokazuje da rejdž bejtove sve više koriste i političari/ke krajnje desnog opredeljenja i oni koji žele da izazovu nasilje, uključujući verbalne napade i zastrašivanje političkih i ideoloških protivnika/ca.
Od 2022. godine koristi se i izraz rejdž farming (rage farming), u prevodu gajenje ili negovanje besa, kako bi se opisala pojava povećanog angažovanja i podrške ovakvih napada na protivnike/ce uz korišćenje manipulativnog i štetnog govora.
Ipak, Ćuković smatra da je publika iz godine u godinu mnogo svesnija i da prepoznaje štetan i manipulativan sadržaj na društvenim mrežama.
„I pored toga opet nesvjesno padaju i daju svoj klik prije na neki content koji će da ih iznervira nego da ih edukuje.”
Mladi jutjuber ističe da je potrebno osvestiti ovaj obrazac ponašanja i boriti se protiv njega time što ćemo davati manje pažnje stvaraocima/teljkama manipulativnog sadržaja i pažljivim izborom onog sadržaja koji ne koristi „šokantno” i „kontroverzno”.
Šta je bitnije: poruka ili zarada?
Dilema, barem nekima, može biti – da li je bitnije više zaraditi ne birajući sredstva ili se držati etičkih merila koji neće tako brzo dovesti do zarade?
Ćuković smatra da je obrazac jasan za deo njegovih kolega: rejdž bejt sadržaj najčešće se pravi zbog pregleda i velikog dometa (reach), domet donosi nove pratioce, a veliki broj pratilaca donosi potencijalne saradnje, reklame i novac.
„Mislim da u 90% slučajeva kreator koji koristi rejdž bejt nije u pretjeranoj mjeri strastven i zainteresovan za temu o kojoj priča, koliko se njom bavi iz perspektive da što više ljudi reaguje i interaguje sa videom ne mareći za etiku koju propagira u procesu”, navodi Ćuković.
Sa druge strane, treba imati u vidu da broj pregleda nije bitniji od poruke koja se šalje i načina na koji se šalje, zaključuje Ćuković.
Ko je najranjiviji?
U zavisnosti od nivoa medijske i digitalne pismenosti, nisu svi podjednako podložni ovakvoj vrsti manipulacije.
Jovanović smatra da su najviše na udaru mlađe generacije, ali da to ne znači i da su mladi i najranjivija grupa.
Presudna je ipak medijska pismenost i kritički pristup, jer našem društvu, kako kaže Jovanović, manjka kritičkog promatranja i to nije nužno problem samo jedne generacije.
Važno je napomenuti da su ovoj vrsti reakcije sklonije i pojedine grupe koje određenim temama pristupaju emocionalnije. Tu spadaju političke stranke, aktivističke grupe ili određene društvene zajednice.
Autor teksta: Lazar Simić
Naslovna fotografija: Canva