Svetski dan slobode medija – pritisci, napadi i pretnje svakodnevnica u radu novinarki i novinara

Svetski dan slobode medija – pritisci, napadi i pretnje svakodnevnica u radu novinarki i novinara

3. maja 2023.

Svetski Dan slobode medija Srbija dočekuje i dalje bez rešavanja ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Pretnje, napadi i pritisci – samo su neke od problema sa kojima se suočavaju novinarke i novinari koji svakodnevno obavljaju svoj posao. Za četiri meseca u 2023. godini dogodila su se 37 napada na novinarke i novinare u Srbiji, podaci su baze napada na novinare Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS). 

Prema ovogodišnjem izveštaju Reportera bez granica i njihovom Svetskom indesku medijskih sloboda, Srbija je pala za 12 mesta po indeksu slobode medija, te zauzima 91. mesto. U prošlogodišnjem izveštaju Srbija se nalazila na 79.  mestu. 

Kada je reč o regionu, Severna Makedonija nalazi se na 38. mestu, a iza nje je Crna Gora, na 39. Hrvatska se nalazi na 42, Slovenija na 50. Bosna i Hercegovina je na 64. mestu, dok se Albanija nalazi na 96Prva u svetu, od 180 zemlja, je Norveška, a poslednja Severna Koreja

Šta za novinarke i novinare predstavlja sloboda medija i sa kakvim pritiscima se suočavaju u svakodnevnom radu, govorili su za MLADI. 


Za Ninu Čolić, novinarku dnevnog lista “Danas” sloboda predstavlja stanje duha, te ona podrazumeva četiri, kako kaže, “ne” karakteristike – biti neukrotiv, nepotkupljiv, neustrašiv i nepokolebljiv. 

Nina Čolić, fotogradija: Danas/ Radenko Topalović

“Sloboda je i veliki štit, ali i oružje za koje ne postoji sila dovoljno jaka da je zaustavi. Kada je čovek slobodan, tada je, ma koliko izlizano zvučalo, nebo granica. Slična stvar je i sa medijima. Sloboda medija jeste kolektivna sloboda društva u kom živimo. Ona je obaveza i odgovornost svake uređene zajednice zarad njenog normalnog funkcionisanja. Mediji mogu biti i štit i oružje u kontekstu zaštite svih građana, pre svega, onih najugroženijih”, kaže ona.

Čolić dodaje da živimo u svetu gde se novinari proteruju, zatvaraju, pa čak i ubijaju zbog toga što su odlučni da ne žmure pred stvarima koje svi znamo, samo, kako ističe,  nemamo hrabrosti da bilo šta učinimo. 

“Srbija ne kaska za svetom, naprotiv, verujem da je jedan od lidera u pogledu porobljavanja javnog diskursa. Kao mladi novinari, od kojih neki možda nisu bili ni rođeni devedesetih, u profesiju smo ušli gotovo saglasni sa tim da sutra postoji mogućnost da zbog jedne napisane ili izgovorene reči ostanemo bez svega, a pre svega, onog najbitnijeg – života. Ipak, da ne bude da su stvari samo crne, deluje mi da generacija mladih novinara sa sobom donosi i neki novi talas odlučnosti da se medijima, koliko je moguće i kroz nove oblike i forme, vrati primarna funkcija i moć”, priča ona. 

Njena redakcija, dnevni list „Danas“ gotovo svakodnevno radi pod najrazličitijim spektrom pritisaka. U novembru prošle godine kao redakcija susreli su se sa jezivim pretnjama zbog kojih su bili primorani da se prilagode uslovima rada od kuće, makar i privremeno. 

“Prošlo je i to, kao i ‘šta ako’ pitanja koja su nam se verovatno svima vrzmala po glavi tih dana. Ono što nije prošlo jeste uklanjanje svakog mogućeg obeležja sa sebe kada izlazimo iz zgrade redakcije koje bi moglo da otkrije gde radimo. Nije prošla, bar u mom slučaju, ni knedla u grlu kada se nepoznatoj osobi predstavljam kao novinar redakcije ‘Danas’ jer nisam sigurna kakvu će reakciju ta informacija izazvati, a sve zbog konstantnog targetiranja od strane vladajućih struktura. I sama sam bila u prilici da mi, makar i u komentarima na jedan sasvim prosečan TikTok video na zvaničnom profilu redakcije, budu upućene vrlo neprijatne poruke i pretnje. Često u šali kažem da sam se nadala da će mediji o meni prvi put izveštavati zbog neke nagrade ili dobrog istraživačkog saznanja, a ne zbog pretnji. Ipak, sve navedeno, nije me pokolebalo ili navelo da razmislim o povlačenju. Naprotiv, samo je još veći ‘vetar u leđa’”, dodaje.


Suzana Trininić, fotografija: privatna arhiva

Urednica i voditeljka emisije “Insajder debata” koja se emituje na televiziji Insajder, Suzana Trninić , ističe da je za nju sloboda jedna i da ne predstavlja stvar doživljaja. 

“Kada radiš savesno, kada se ne plašiš da ćeš zbog svog rada ostati bez posla, bez kuće ili bez glave, kada su predstavnici vlasti dostupni za sva pitanja, kada nema nedodirljivih javnih funkcionera, kada smeš da radiš profesionalno i mirno zbog toga da spavaš. Insajder je već odavno ime koje je postavilo standarde i svakom ko bi i pomislio na neku vrstu pritiska verujem da je odmah jasno da ne treba ni da pokušava. Naša poruka svima koji su javni funkcioneri, nezavisno kojoj političkoj grupaciji pripadaju je jasna – samo nas gledajte!”, kaže Trninić.


Tamara Toodorović, fotografija: privatna arhiva

Novinarka Južnih vesti iz Niša Tamara Todorović ističe da je za nju sloboda medija pravo slobodnog izražavanja, objektivno i istinito informisanje građana o temema koje su u interesu javnosti, bez cenzure, ucena i pritisaka na novinare. 

“To što veoma retko dobijam direktne pretnje stvorilo mi je privid da smo bezbedni. Ipak, kasniji pritisci kroz javna targetiranja od strane gradske vlasti, provokacije, pokušaji diskreditovanja naših tekstova, kao i zabrane nadležnima da komuniciraju sa nezavisnim novinarima, pokazuju dam je profesija ugrožena, kao i da smo onemogućeni za rad tretmanom ćutanja javnih funkcionera”, ističe ona. 


Novinar portala FakeNews Tragač Stefan Kosanović za MLADI kaže da je u državi u kojoj se se školovao sloboda medija za novinara znači može slobodno, bez bilo čijeg pritiska da radi za neki medij. Takvu vrstu slobode dobio je u FakeNews Tragaču. 

Stefan Kosanović, fotografija: privatna arhiva

“Sloboda medija predstavlja nezavisnost svake individue unutar svakog medija da radi bez cenzure, autocenzure, novčane zavisnosti, političkog pritiska ili bilo kog drugog negativnog aspekta koji utiče na sadržaj vesti. Kao i u svakom mediju, novinar da bi zaradio platu mora da objavljuje sadržaj. Pritisak je da sadržaj stvorim za vreme kada je vest i dalje relevantna, pošto je gotovo uvek daleko teže dekonstruisati laž nego što je to bio slučaj kada ju je neko izmišljao. Desi se da analiziraš vest danima, da bi na kraju bio ćorak, odnosno da ne možeš nikako da dobiješ sve odgovore ili pronađeš delić koji nedostaje, te ostaješ bez teksta. Što se generalno najvećeg pritiska tiče, to su raznorazne pretnje koje lično ili kao medij dobijamo – tužbama, policijom, fizičkim kontaktom. Pritisak ume da bude i drugačije upakovan, pa se dešavalo da neko lažima traži sažaljenje kako ne biste objavili tekst”, dodaje Kosanović.


Novinarka istraživačkog medija CINS Teodora Ćurčić ističe da mogućnost da piše o bilo kojoj temi, ličnosti ili javnom funkcioneru jeste sloboda koju ima u svojoj redakciji. 

Teodora Ćurčić, fotografija: privatna arhiva

“Ona, naravno, sa sobom nosi i odgovornost. Moram da imam dokaze za svaku reč i da bude vrlo jasno zašto neku temu ili osobu istražujemo. Ako imam dokaze i ako je priča od javnog interesa, onda će ona i biti objavljena. Ono što meni negde najviše smeta, pa to možda izdvajam i kao vid pritiska, je ignorisanje institucija i funkcionera. Nekada na dokumente iz institucija čekamo i po godinu dana (i dobijem ih tek nakon žalbe Povereniku), a sagovornike iz institucija retko imamo. Ljudi iz institucija se plaše da sa nama razgovaraju zbog mogućih posledica. To nam sve otežava posao. Naravno, bilo je i pretnji, manje ili više suptilnih, ali to je nešto što se danas u ovom poslu pozdrazumeva, nažalost. Sve što mi objavimo je tačno i provereno, pa tako nema straha da možemo izgubiti neku tužbu i plaćati odštetu”, ističe Ćurčić.


Radio i portal 021 su ustanovljeno ime na medijskoj sceni u Novom Sadu, ali i šire. Novinarka ovog medija Dragana Prica Kovačević ističe da imaju dobar sistem podrške, tako da se ne suočavaju sa nekim ekstremnim pritiscima. 

Dragana Prica Kovačević, Fotografija: 021.rs

Naravno, tu je nelagodnost kada si svakodnevno izložen uvredama u onlajn prostoru, a ponekad i u ‘stvarnom životu’, kada pišeš i govoriš neke stvari koje ne nailaze na široku podršku. Takve stvari jednostavno utiču na mentalno zdravlje, ali i primoravaju nas da razmišljamo o svojoj bezbednosti. Drugi problem su ‘zatvorena vrata’, odnosno ignorisanje od strane institucija. Odgovori na pitanja se predugo čekaju ili nikad i ne stignu, ljudi ne žele da razgovaraju sa vama, da vam daju informaciju… To se dešava čak i za najobičnije teme koje ni na koji način ne bi naškodile ugledu vlastodržaca. Prosto postoji neka crna lista i moraš da se pomiriš sa tim da si ti na njoj”, kaže Prica Kovačević.


Novinarka televizije N1 iz Niša Gordana Bjeletić ističe da profesionalni novinari najveći pritisak nose sa sobom svuda u kom god mediju da rade. 

“To se zove odgovornost prema ljudima za koje izveštavate i o kojima izveštavate i svaki novinar je stalno pod pritiskom da li je nešto tačno, da li je sve verodostojno preneo, kako do dodatnih provera i informacija i kakve bi posledice moglo da ima to što je objavljeno. Sa jako malo profesionalnih medija u Srbiji raste i pritisak jer ne možete da stignete da izvestite o svemu o čemu bi trebalo, niti svuda gde građani imaju problem i zovu vas, jer je to sve fizički nemoguće pokriti”, kaže Bjeletić. 

Gordana Bjeletić, fotografija: privatna arhiva

Zastrašivanja, pretnje, uvrede, pokušaji diskreditacije, stalno onemogućavanje da rade svoj posao i svi ostali pritisci koje doživljavaju u ovom sistemu su, na žalost, merilo da novinari rade kako bi trebalo, kaže ona. 

“Istina je proglašena pretnjom po sistem, tako da su oni koji je uporno prenose uporno suočeni sa različitim napadima i pritiscima. Novinari su svesni rizika posla i nikada se zato nisu žalili. Ako izveštavate o kriminalu, posledično ide da vam je bezbednost ugrožena zbog kriminalaca o kojima pišete. Kada je opasnost realna dobijete zaštitu institucija i to je uobičajena priča novinarskih života. Razlika u Srbiji je ta što pretnje i pritisci dolaze od onih koji bi trebalo da štite i novinare i sve ostale građane, a to je vlast”, dodaje. 


Novinarka KRIK-a Milica Vojinović kaže da je za nju sloboda medija osnovno ljudsko pravo da građanke i građani budu obavešten/e o tome šta ljudi koji upravljaju tvojom državom i novcem zapravo rade.

Milica Vojinović, fotografija: privatna arhiva

“Umesto slobode da izveštavamo, moje kolege i ja radimo u atmosferi velike tenzije i ogromnih pritisaka. Ova vlast usavršila je manje očiglednu, ali vrlo efikasnu tehniku iznurivanja novinara, posebno na psihičkom nivou, da bi odustali od svog posla. Za to se često koriste državne službe, od poreskih do bezbednosnih, a poslednji u nizu pritisaka su SLAPP tužbe – nešto inovativniji način maltretiranja i iscrpljivanja novinara”, kaže Vojinović.


Novinar Vojvođanskog istraživačkog-analitičkog centra Darko Šper kaže da je sloboda medija osnovni preduslov za slobodu građana. 

Darko Šper, fotografija: privatna arhiva

“Kada mediji nisu slobodni i ljudske slibode su ograničene. Zato u Srbiji danas živimo kako živimo. O slobodi najviše pričaju oni koji je najviše krše. Kao novinar Vojsa pritiske dozivljavam upravo od takvih ljudi – koji ne razumeju pluralizam mišljenja i javnost u radu. Mi smo tu da ih opominjemo da ne rade u službi građana. Ljudi koji najviše vole sebe i svoje džepove to nikada neće razumeti. Novinar treba da bude hrabar i nosi se sa tim pritiscima”, zaključuje Šper. 


Autor: Aleksandar Đokić

Fotografija: siam.pukkato /Shutterstock

Sharing is caring!