Vrednosti – važna komponenta medijske pismenosti

Vrednosti – važna komponenta medijske pismenosti

7. jula 2023.

Stotinu hiljada stranica verovatno je ispisano o kompetencijama koje čine medijsku pismenost. Bilo da je reč o preispitivanju koncepta celoživotnog učenja, o predlaganju novih i novijih predmeta u školama ili predlogu projekta lokalne organizacije civilnog društva, većina autora pragmatično odabere da se usredsredi na znanja i veštine potrebne za razumevanje i interpretaciju medijskih sadržaja.

Znanja i veštine jesu sastavni i jako važan deo kompetencija, jer nedostatak znanja ili veština jeste ono što je najupadljivije na površini, bilo da je reč o interpersonalnoj ili javnoj komunikaciji. Bez odgovarajućih znanja, osoba može biti zbunjena ili pogrešno shvatiti poruke koje dolaze iz medija. Bez adekvatnih veština, moguće je da se nepravilno koriste medijski alati ili da se nepravilno procenjuju izvori informacija.

Ipak, ono što pravi značajnu razliku, premda manje upadljivu, jesu vrednosti. Vrednosti su duboko ukorenjene i oblikovane na osnovu naših iskustava u porodičnom, školskom i širem društvenom kontekstu. One kao tihi vodiči deluju u pozadini svakog procesa učenja. Kao što naša semantička memorija suptilno oblikuje svaku poruku koju primamo ili šaljemo, tako naša vrednosna aparatura diskretno radi u svakom trenutku učenja, bilo da je u pitanju upoznavanje nečeg potpuno novog ili nadogradnja postojećih kompetencija.

Vrednosti su te koje pružaju moralni i etički okvir za snalaženje u slojevitom i stalno promenljivom medijskom pejzažu. Pored teorijskih znanja i tehničkih veština neophodnih za kvalitetno i kontekstualno razumevanje, konzumaciju i kreiranje medijskih sadržaja, svakako je potrebno razviti sposobnosti kritičkog razmišljanja i dubinskog razumevanja socijalnih, kulturnih i političkih implikacija medijskih poruka.

Kada ulazimo u konzumaciju medijskih sadržaja ili se upuštamo u proces učenja medijske pismenosti, vrednosti koje nosimo sa sobom nužno oblikuju ishod. Naše vrednosti nam omogućavaju da se lako složimo sa određenim porukama koje se uklapaju u naša duboka i nepreispitana uverenja. S druge strane, neke poruke ne možemo prihvatiti jer se naš kritički aparat aktivira pre nego što znanja i veštine stupe na scenu.

U tim trenucima, naša vrednosna baza suočava se sa kognitivnom, ponekad i kognitivno-emotivnom disonancom, što dovodi do odbijanja ili nemogućnosti prihvatanja određenih medijskih poruka.

Vrednosti se usvajaju i razvijaju tokom vremena. One se neguju u porodici, tokom školovanja i kroz učestvovanje u društvu. One su uglavnom vrlo ukorenjene i stabilne, te se teško menjaju, ali mogu se polako i postepeno transformisati u skladu sa novim saznanjima i iskustvima.

Vrednosti uslovljavaju našu sposobnost i spremnost da verujemo pojedinim izvorima informacija, da prepoznamo i izbegnemo logičke greške, da pristupimo argumentaciji sa strašću ili to u kojoj meri ćemo biti pristrasni u određenim situacijama.

Čak i krajnje etablirane principe aktivnog građanstva, poštovanja različitosti, inkluzije, empatije, solidarnosti i socijalne pravde koji nam pružaju osnovu za razumevanje nastanka stereotipizacija i diskriminatornih praksi koje medijski prikazi mogu eksploatisati ili učvršćivati, možemo lako upravo diskriminisati ukoliko osetimo nelagodu i nesklad sa našim vrednosnim kompasom.

Nivo autoritarnosti, progresivnosti i vrednovanja ličnih sloboda gotovo bez izuzetka napraviće razliku u našim pristupima problematici poput odnosa između javnog interesa i privatnosti.

Kada i da li treba pisati, govoriti, snimati, čitati i gledati nešto o seksualnosti ili bračnoj praksi funkcionera ili estradne zvezde, neće u principu usloviti ni znanja, ni veštine.

Takođe nivo autoritarnosti može odrediti da li ćemo podržati ili osuditi određene oblike javnog izražavanja ili kritičkog novinarstva. U razumevanju prava i odgovornosti ljudi i građana, a svakako u kontekstu konzumacije i kreiranja medijskih sadržaja, integritet, iskrenost, transparentnost ključne su vrednosti koje se moraju imati na umu.

Na kraju krajeva, profesionalni kreatori medijskih sadržaja, poput novinara, upravo se u svom radu kontinuirano oslanjaju na vrednosti koje su ukorenjene u kodeksu profesionalne etike. Te vrednosti ih vode i svakodnevno utiču na način na koji stvaraju medijske sadržaje.

Holističko uključivanje znanja, veština, iskustava, stavova i vrednosti u proces razvijanja medijske pismenosti osigurava da smo i kao pojedinci i kao društvo opremljeni neophodnim etičkim, kritičkim i kulturnim alatima za snalaženje u složenom medijskom prostor-vremenu na odgovoran način.

Znanja nam omogućavaju da poznajemo činjenice, te razumemo osnove medija i njihovog funkcionisanja, razumemo tehničke i sociološke aspekte medijske proizvodnje i konzumacije, kao i šire socijalne, kulturne i političke kontekste.

Veštine nam omogućavaju da primenimo ova znanja u praksi, da analiziramo medijske poruke, prepoznamo manipulaciju, razvijemo kritičko razmišljanje i aktivno učestvujemo u medijskom stvaralaštvu, kao i proveri činjenica.

Međutim, bez uključivanja vrednosti u ovaj proces, medijska pismenost gubi svoju dubinu i etičku osnovu. Svodi se na tehnički zanat. Vrednosti nas opremaju alatima, poneke usmeravajući nas ka poštovanju različitosti, inkluzivnosti, istini, integritetu, odgovornosti i pravdi. One nam pomažu da prepoznamo stereotipe, diskriminaciju i propagandu, te da se suprotstavimo njima.

Kroz razumevanje i iskušavanje ukorenjenosti vrednosti, možemo aktivno i kvalitetno učestvovati u konstruktivnom dijalogu, pravilno procenjivati medijske poruke i doprineti oblikovanju medijskog okruženja u cilju dobrobiti i unapređenja društva.

Važno je da se vrednosti u medijskoj pismenosti prenose kroz obrazovne institucije, porodicu, društvene organizacije i javne kampanje. Naročito da bi svaki od ovih delova sistema mogao da služi kao korektiv drugom u slučajevima eventualne zloupotrebe ili ekstremizacije.

Kroz edukaciju i razvijanje senzibiliteta, možemo osnažiti pojedince da postanu kritički osvešćeni medijski korisnici i producenti. Takođe, podrška regulatornim okvirima i razvoj medijske politike koja promoviše integritet, odgovornost i transparentnost, ključni su faktori za podsticanje medijske pismenosti zasnovane na vrednostima.

Medijska pismenost je više od skupa znanja i veština. To je proces koji nas oblikuje kao građane svesne uticaja medija na društvo koji su spremni da se suoče sa tim uticajima na odgovoran način.

Integraciju vrednosti u sistem kompetencija za medijsku pismenost omogućava nam da prevaziđemo površinski i tehnički pristup. Ona nam može dati plodno okruženje da razmišljamo dublje, da razvijamo empatiju i kritičko razumevanje, da preispitujemo i osnažujemo naše vrednosne obrasce.

Kroz takvo celovito razumevanje medijske pismenosti, postajemo sposobni i odgovorni građani digitalnog doba, spremni da se suočimo sa izazovima i da aktivno doprinesemo unapređenju i izgradnji zdrave medijske kulture i društva u kojem živimo. Barem delom kroz prepoznavanje i problematizaciju nepravde i nepravednosti u medijskom i svakom javnom prostoru.

Autor: Lazar Čovs

Ilustracija: Yuliia Konakhovska / Shutterstock

Sharing is caring!